|
4. Mojsijeva 11:11,15 Pa reÄe Mojsije Gospodu: ZaÅ¡to uÄini takvo zlo sluzi svom? I zaÅ¡to ne naÄ‘oh milosti pred Tobom, nego metnu na me teret svega naroda ovog? . . . Ako ćeÅ¡ tako Äiniti sa mnom, ubij me bolje . . .†Psalmi 13:1-2 Dokle ćeÅ¡ me, Gospode, sasvim zaboravljati? Dokle ćeÅ¡ odvraćati lice svoje od mene? Dokle ću se domiÅ¡ljati u duÅ¡i svojoj, mutiti se u srcu svom dan i noć? Dokle će se neprijatelj moj podizati nada mnom? Jeremija 15:17-18 . . . ZaÅ¡to bol moj jednako traje? I zaÅ¡to je rana moja smrtna, te neće da se isceli? HoćeÅ¡ li mi biti kao varalica, kao voda nepostojana? Jeremija 20:7 Nagovarao si me, Gospode, i dadoh se nagovoriti; bio si jaÄi od mene i nadvladao si me; na podsmeh sam svaki dan, svak mi se podsmeva. Jona 3:10-4:9 I Bog vide dela njihova, gde se vratiÅ¡e sa zlog puta svog; i raskaja se Bog oda zla koje reÄe da im uÄini, i ne uÄini. A Joni bi vrlo nedrago, i rasrdi se. I pomoli se Gospodu i reÄe: Gospode! Ne rekoh li to kad joÅ¡ bejah u svojoj zemlji? Zato htedoh pre pobeći u Tarsis; jer znah da si Ti Bog milostiv i žalostiv, spor na gnev i obilan milosrÄ‘em i kajeÅ¡ se oda zla. Sada Gospode, uzmi duÅ¡u moju od mene, jer mi je bolje umreti nego živeti . . . Dobro je Å¡to se srdim do smrti. PlaÄ Jeremijin 3:1-26 Ja sam Äovek koji videh muku od pruta gneva Njegovog. Odvede me i opravi me u tamu, a ne na videlo. Samo se na me obraća, obraća ruku svoju po vas dan. UÄini, te mi ostare telo i koža, potre kosti moje. Zazida me, i optoÄi me žuÄju i mukom. Posadi me u tamu kao umrle odavna. Ogradi me da ne izaÄ‘em, i metnu na me teÅ¡ke okove. Kad viÄem i vapim, odbija molitvu moju. Zagradi puteve moje tesanim kamenom, i prevrati staze moje. Posta mi kao medved u zasedi, kao lav u potaji. Pomete puteve moje, i razdre me, i uniÅ¡ti me. Nateže luk svoj, i metnu me streli za belegu. Ustreli me u bubrege strelama iz tula svog. Postah podsmeh svemu narodu svom i pesma njihova po vas dan. Nasiti me gorÄinom, opoji me pelenom. Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo. Udaljio si duÅ¡u moju od mira, zaboravih dobro. I rekoh: Propade sila moja i nadanje moje od Gospoda. 19 Opomeni se muke moje i jada mog, pelena i žuÄi. DuÅ¡a se moja opominje bez prestanka, i poniÅ¡tila se u meni. Ali ovo napominjem srcu svom, te se nadam: Milost je Gospodnja Å¡to ne izgibosmo sasvim, jer milosrÄ‘a Njegovog nije nestalo. Ponavlja se svako jutro; velika je vera tvoja. Gospod je deo moj, govori duÅ¡a moja; zato ću se u Njega uzdati. Dobar je Gospod onima koji ga Äekaju, duÅ¡i, koja ga traži. Dobro je mirno Äekati spasenje Gospodnje.
|
|